Терминолошки рјечник стандардизације

Област стандардиззацијеЕлектротехника
Teхнички комитетBAS/TC 30- Електрични каблови
Термин (ЕН)propagation coefficient, propagation constant (term deprecated) (USA) (symb.: λ)
Дефиниција (ЕН)The limit of the natural logarithm of the ratio of values at a given frequency of a specified component of an electromagnetic field at two points aligned in the direction of propagation of a guided or plane wave or of a wave practically plane in a limited space domain divided by the distance between the two points when this distance tends to zero. Note. — The propagation coefficient is a complex quantity usually a function of frequency and has the dimension of reciprocal length.
Термин (ФР)
Дефиниција (ФР)
Термин (ДЕ)
Дефиниција (ДЕ)
Термин (БС)
Дефиниција (БС)
Термин (ХР)
Дефиниција (ХР)
Термин (СР)koeficijent prostiranja, konstanta prostiranja (zastarjeli termin) (SAD) (simbol: λ)
Дефиниција (СР)Granična vrijednost prirodnog logaritma odnosa vrijednosti na datoj frekvenciji određenog dijela elektromagnetnog polja u dvije tačke poravnate u pravcu prostiranja vođenog ili ravnog talasa ili gotovo ravnog talasa u domenu ograničenog prostora, podijeljenog rastojanjem između dvije tačke kada ova udaljenost teži nuli. Napomena — Koeficijent prostiranja je kompleksna veličina obično funkcija frekvencije i ima dimenziju recipročne dužine.
Датум2017-08-09
СтандардиBAS IEC 60050-731:2017