Терминолошки рјечник стандардизације

Област стандардиззацијеЕлектротехника
Teхнички комитетBAS/TC 56- Конвенционални и алтернативни извори електричне енергије
Термин (ЕН)commutator
Дефиниција (ЕН)An assembly of conducting members insulated from one another and from their supports, against which the brushes are maintained, enabling current to flow between a rotating winding and a generally stationary part of a circuit by sliding contact and also enabling commutation between the particular coils of the rotating winding.
Термин (ФР)
Дефиниција (ФР)
Термин (ДЕ)
Дефиниција (ДЕ)
Термин (БС)
Дефиниција (БС)
Термин (ХР)kolektor
Дефиниција (ХР)skup provodnih dijelova koji su međusobno izolirani i prema svojim nosačima, na koje su četkice prislonjene omogućujući struji da teče između obrtnog namota i obično nepomičnog dijela kola kroz klizni kontakt kao i omogućavanje komutacije između pojedinih navoja obrtnog namota
Термин (СР)
Дефиниција (СР)
Датум2016-12-13
СтандардиBAS IEC 60050-411:2016