Standard BAS EN ISO 14001:2016 (EN ISO 14001:2015; ISO 14001:2015) specificira zahtjeve za sustav upravljanja okolišem, koje organizacija može koristiti kako bi unaprijedila svoje okolišne performancije. Ovaj međunarodni standard namijenjen je organizacijama koje teže upravlјanju svojim odgovornostima za okoliš na sustavan način, koji doprinosi stupu održivosti okoliša.
Ovaj standard pomaže organizaciji da ostvari predviđene ishode sustava upravljanja okolišem, koji osigurava vrijednost za okoliš, samu organizaciju i zainteresirane strane. Konzistentno s okolišnom politikom organizacije, namjeravani ishodi sustava upravljanja okolišem obuhvaćaju:
– unapređivanje okolišnih performansi;
– ispunjavanje obveza za usklađenost;
– ostvarivanje okolišnih cilјeva.
Ovaj je standard primjenlјiv na bilo koju organizaciju, bez obzira na veličinu, vrstu i prirodu, i primjenjuje se na okolišne aspekte njezinih aktivnosti, proizvoda i usluga za koje organizacija utvrdi da njima može upravljati ili upravlјa ili na njih utječe razmatranjem perspektive životnog ciklusa. Ovim se međunarodnim standardom ne iskazuju specifični kriteriji za okolišne performanse.
Ovaj se standard može koristiti u cijelosti ili djelomično za sustavno pobolјšavanje upravljanja okolišem. Međutim, tvrdnje o usklađenosti s ovim međunarodnim standardom nisu prihvatlјive sve dok svi njegovi zahtjevi nisu uklјučeni u sustav okolišnog upravljanja organizacije i ispunjeni, bez iznimke.
Standard BAS EN ISO 14004:2013 (EN ISO 14004:2010, ISO 14004:2004) osigurava upute za uspostavu, implementaciju, održavanje i poboljšavanje sustava okolišnog upravljanja i njegovo usklađivanje s drugim sustavima upravljanja.
Iako ovaj sustav nije namijenjen upravljanju zdravljem i sigurnosti na radu, ti aspekti mogu biti uključeni ukoliko organizacija teži implementiranju integralnog sustava okolišnog upravljanja i upravljanja zdravljem i sigurnosti na radu.
Smjernice u ovom međunarodnom standardu primjenjive su na svaku organizaciju, bez obzira na njezinu veličinu, vrstu, lokaciju ili razinu zrelosti. Iako su smjernice u ovom međunarodnom standardu sukladne modelu sustava okolišnog upravljanja ISO 14001, njihova namjera nije interpretacija zahtjeva ISO 14001.
Standard BAS EN ISO 14006:2013 (EN ISO 14006:2011; ISO 14006:2011) osigurava smjernice za pomoć organizaciji u uspostavi, dokumentiranju, implementaciji, održavanju i stalnom poboljšavanju njezinog upravljanja eko-dizajnom, kao dijela sustava okolišnog upravljanja (EMS). Ovaj je standard namijenjen organizacijama koje imaju implementiran sustav okolišnog upravljanja prema ISO 14001, ali može biti koristan kod integriranja eko-dizajna u druge sustave upravljanja. Smjernice su primjenjive na svaku organizaciju, bez obzira na njezinu veličinu ili aktivnosti.
Standard se primjenjuje na one okolišne aspekte proizvoda koje organizacija može kontrolirati i na koje može utjecati. Sam standard ne specificira kriterije okolišnih performansi i nije namijenjen za certificiranje.
Standard BAS EN ISO 14015:2011 (EN ISO 14015:2010; ISO 14015:2001) daje smjernice o tome kako okolišno procijeniti lokacije i organizacije (EASO), kroz sustavan proces identifikacije okolišnih aspekata i problema zaštite okoliša i određivanje, ako ih ima, njihovih posljedica na poslovne aktivnosti.
Ovaj standard opisuje uloge i odgovornosti strana u procjeni (klijenta, procjenjivača i predstavnika strane koja se procjenjuje), kao i faze postupka procjene (planiranje, skupljanje informacija i validacija, procjenjivanje i izvješćivanje).
Standard BAS EN ISO 14020:2011 (EN ISO 14020:2001; ISO 14020:2000)uspostavlja načela za razvitak i korištenje okolišnih oznaka i deklaracija. Namjera je da se drugi standardi serije ISO 14020 koriste u sprezi s ovim standardom. Ovaj standard nije namijenjen da se koristi kao specifikacija u svrhu certifikacije i registracije.
Standard BAS EN ISO 14021:2001 (EN ISO 14021:2001; ISO 14021:1999) specificira zahtjeve za samodeklarirane okolišne zahtjeve, uključujući izjave, simbole i grafiku koji se tiču proizvoda. Dalje opisuje odabrane termine obično korištene u okolišnim zahtjevima i daje kvalifikacije za njihovo korištenje.
Ovaj standard ne isključuje, prevladava ili na bilo koji način mijenja zakonski tražene okolišne informacije, zahtjeve ili označavanje, ili druge primjenjive zakonske zahtjeve.
Standard BAS EN ISO 14024:2002 (EN ISO 14024:2000; ISO 14024:1999) uspostavlja načela i procedure za razvitak programa okolišnog označavanja Tipa I, uključujući izbor kategorija proizvoda, okolišnih kriterija za proizvod i funkcionalnih karakteristika proizvoda, radi procjene i demonstracije udovoljavanja zahtjevima. Ovaj standard također uspostavlja certifikacijske procedure za dodjelu oznake.
Standard BAS EN ISO 14025:2011 (EN ISO 14025:2010; ISO 14025:2006) uspostavlja načela i navodi procedure za razvitak programa okolišnog označavanja Tipa III i razvitak okolišnih deklaracija Tipa III. Posebice uspostavlja korištenje standarda serije ISO 14040 u razvitku programa okolišnog označavanja Tipa III i razvitku okolišnih deklaracija Tipa III. Ovaj standard uspostavlja načela za korištenje okolišnih informacija, kao dodatak na informacije date u standardu ISO 14020.
Standard BAS EN ISO 14031:2015 (EN ISO 14031:2013; ISO 14031:2013) daje uputu za kreiranje i korištenje ocjene okolišnog učinka (environmental performance evaluation ‒ EPE) u organizaciji. Primjenjiv je na sve organizacije, bez obzira na tip, veličinu, lokaciju i složenost. Ovaj standard ne uspostavlja razine okolišnog učinka.
Standard BAS EN ISO 14040:2008 (EN ISO 14040:2006; ISO 14040:2006) opisuje načela i okvir za procjenu životnog ciklusa (LCA). Standard pokriva studije procjene životnog ciklusa (LCA) i studije katastra životnog ciklusa (LCI), fazu procjene utjecaja životnog ciklusa (LCIA), fazu interpretacije životnog ciklusa, izvješćivanje i kritički osvrt na LCA, ograničenja LCA, veze između LCA faza i uvjete za korištenje izbora vrijednosti i opcijskih elemenata.
Ne opisuje LCA tehnike u detalje niti daje metodologije za pojedinačne faze procjene životnog ciklusa (LCA).
Standard BAS EN ISO 14044:2008 (EN ISO 14044:2006; ISO 14044:2006) specificira zahtjeve i osigurava smjernice za procjenu životnog ciklusa (LCA).
Ovaj standard obuhvaća studije procjene životnog ciklusa (LCA) i studije katastra životnog ciklusa (LCI).
Standard BAS EN ISO 14045:2013 (EN ISO 14045:2012; ISO 14045:2012) opisuje načela, zahtjeve i smjernice za procjenu eko-učinkovitosti za proizvodne sustave, uključujući:
a) definiranje cilja i područja primjene procjene eko-učinkovitosti;
b) okolišnu procjenu;
c) procjenu vrijednosti proizvodnog sustava;
d) kvantifikaciju eko-učinkovitosti;
e) interpretaciju (uključujući osiguranje kvalitete);
f) izvješćivanje;
g) kritički osvrt na procjenu eko-učinkovitosti.
Zahtjevi, preporuke i smjernice za poseban izbor kategorija okolišnog utjecaja i vrijednosti nisu uključeni u standard.
Standard BAS EN ISO 14050:2012 (EN ISO 14050:2010; ISO 14050:2009) definira termine i osnovne koncepte vezane za okolišno upravljanje, objavljene u seriji međunarodnih standarda ISO 14000.
Standard BAS EN ISO 14051:2013 (EN ISO 14051:2011; ISO 14051:2011) osigurava obračun troškova tijeka materijala (MFCA). U sklopu MFCA, tijek i pričuve materijala u organizaciji prate se i kvantificiraju fizičkim jedinicama (npr. masa, zapremina) i troškovi vezani za te tijekove materijala se ocjenjuju. Rezultati mogu djelovati motivirajuće na organizacije i rukovodstva da traže mogućnosti za simultano generiranje financijske dobiti i smanjenje nepovoljnih okolišnih utjecaja.
Standard BAS EN ISO 14063:2011 (EN ISO 14063:2010; ISO 14063:2006) daje smjernice organizaciji u vezi s općim načelima, politikom, strategijom i aktivnostima vezanim za unutarnju i vanjsku okolišnu komunikaciju.
Standard BAS EN ISO 14065:2015 (EN ISO 14065:2013; ISO 14065:2013) određuje načela i zahtjeve za tijela koja obavljaju validaciju ili verifikaciju dokazivanja stakleničkih plinova (GHG).
Standard BAS ISO 14064-1:2012 (ISO 14064-1:2006) daje specifikaciju načela i zahtjeva za kvantifikaciju i izvješćivanje o emisijama i uklanjanju stakleničkih plinova (GHG) na razini organizacije. On uključuje zahtjeve za projektiranje, izradu, upravljanje, izvješćivanje i verifikaciju katastra GHG organizacije.
Standard BAS ISO 14064-2:2012 (ISO 14064-2:2006) daje specifikaciju načela i zahtjeva i smjernice na projektnoj razini za kvantifikaciju, monitoring i izvješćivanje o aktivnostima koje mogu uzrokovati smanjenje emisija ili poboljšanje uklanjanja stakleničkih plinova (GHG). On uključuje zahtjeve za planiranje projekta, identifikaciju i odabir izvora, ponora i rezervoara GHG relevantnih za projekt i osnovni scenarij, monitoring, kvantifikaciju, dokumentiranje i izvješćivanje o izvedbi projekata o GHG i upravljanje kvalitetom podataka.
Standard BAS ISO 14064-3:2008 (ISO 14064-3:2006) daje specifikaciju načela i zahtjeva i osigurava uputu za strane koje obavljaju ili upravljaju validacijom i/ili verifikacijom dokazivanja stakleničkih plinova (GHG).
Ovaj standard daje zahtjeve za izbor GHG validatora/verifikatora, uspostavu razine osiguranja, ciljeve, kriterije i područje primjene, određivanje pristupa validatora/verifikatora, procjenu GHG podataka, informacije, informacijski sustav i kontrole, ocjenu dokazivanja GHG i pripremu izjava validatora/verifikatora.
Standard BAS ISO 14066:2012 (ISO 14066:2011) specificira zahtjeve kompetencije za validacijske i verifikacijske timove. Ovaj standard upotpunjuje primjenu standarda ISO 14065. Standard nije vezan ni za jedan program stakleničkih plinova. Ukoliko je neki GHG program primjenjiv, zahtjevi kompetencije tog GHG programa su dodatak na zahtjeve ovog standarda.
Izvješće BAS ISO/TR 14047:2015 (ISO/TR 14047:2012) osigurava primjere ilustracije trenutačne prakse procjene utjecaja životnog ciklusa prema standardu ISO 14044:2006. Ovi primjeri pokazuju na koji način se mogu zadovoljiti odredbe standarda ISO 14044 i nisu jedini, jer postoje i drugi primjeri ilustracije opisane problematike.
Specifikacija BAS ISO/TS 14048:2003 (ISO/TS 14048:2002) osigurava zahtjeve i strukturu formata za dokumentiranje podataka, radi transparentnog i nedvosmislenog dokumentiranja i razmjene podataka o procjeni životnog ciklusa (LCA) i katastra životnog ciklusa (LCI).
Izvješće BAS ISO/TR 14049:2015 (ISO/TR 14049:2012) daje ilustrativne primjere primjene standarda ISO 14044 na definiranje cilja i područja primjene i analizu katastra.
Izvješće BAS ISO/TR 14062:2004 (ISO/TR 14062:2002) opisuje koncepte i trenutačne prakse vezane za integriranje okolišnih aspekata u dizajniranje i razvitak proizvoda, gdje se pod „proizvodom” podrazumijevaju i roba i usluge. Ovo je izvješće primjenjivo na razvitak sektorskih dokumenata. Nije primjenjivo kao specifikacija za svrhe certifikacije i registracije.
Specifikacija BAS CEN ISO/TS 14067:2015 (CEN ISO/TS 14067:2014; ISO/TS 14067:2013) navodi načela, zahtjeve i smjernice za kvantifikaciju i komunikaciju o ugljičnom otisku proizvoda (CFP), bazirane na međunarodnim standardima za procjenu životnog ciklusa (ISO 14040 i ISO 14044) za kvantifikaciju, i na standardima za okolišne oznake i deklaracije (ISO 14020, ISO 14024 i ISO 14025) za komuniciranje.