Standard BAS EN ISO 14001:2016 (EN ISO 14001:2015; ISO 14001:2015) specificira zahtjeve za sistem upravljanja okolinom, koje organizacija može koristiti kako bi unaprijedila svoje okolinske performanse. Ovaj međunarodni standard namijenjen je organizacijama koje teže upravlјanju svojim odgovornostima za okolinu na sistematičan način, koji doprinosi stupu održivosti okoline.
Ovaj standard pomaže organizaciji da ostvari predviđene ishode sistema upravljanja okolinom, koji osigurava vrijednost za okolinu, samu organizaciju i zainteresirane strane. Konzistentno s okolinskom politikom organizacije, namjeravani ishodi sistema upravljanja okolinom obuhvataju:
– unapređivanje okolinskih performansi;
– ispunjavanje obaveza za usklađenost;
– ostvarivanje okolinskih cilјeva.
Ovaj standard primjenlјiv je na bilo koju organizaciju, bez obzira na veličinu, vrstu i prirodu, i primjenjuje se na okolinske aspekte njenih aktivnosti, proizvoda i usluga za koje organizacija utvrdi da njima može ili da upravlјa ili da na njih utječe razmatranjem perspektive životnog ciklusa. Ovim međunarodnim standardom se ne iskazuju specifični kriteriji za okolinske performanse.
Ovaj standard se može koristiti u cijelosti ili djelimično za sistematsko pobolјšavanje upravljanja okolinom. Međutim, tvrdnje o usklađenosti s ovim međunarodnim standardom nisu prihvatlјive sve dok svi njegovi zahtjevi nisu uklјučeni u sistem okolinskog upravljanja organizacije i ispunjeni, bez izuzetka.
StandardBAS EN ISO 14004:2013 (EN ISO 14004:2010, ISO 14004:2004) osigurava uputstvo za uspostavljanje, implementaciju, održavanje i poboljšavanje sistema okolinskog upravljanja i njegovo usklađivanje s drugim sistemima upravljanja.
Iako ovaj sistem nije namijenjen upravljanju zdravljem i sigurnosti na radu, ti aspekti mogu biti uključeni ukoliko organizacija teži da implementira integralni sistem okolinskog upravljanja i upravljanja zdravljem i sigurnosti na radu.
Smjernice u ovom međunarodnom standardu primjenjive su na svaku organizaciju, bez obzira na njenu veličinu, vrstu, lokaciju ili nivo zrelosti. Iako su smjernice u ovom međunarodnom standardu u skladu s modelom sistema okolinskog upravljanja ISO 14001, njihova namjera nije da interpretiraju zahtjeve ISO 14001.
StandardBAS EN ISO 14006:2013 (EN ISO 14006:2011; ISO 14006:2011) osigurava smjernice za pomoć organizaciji u uspostavljanju, dokumentiranju, implementaciji, održavanju i stalnom poboljšavanju njenog upravljanja ekodizajnom, kao dijela sistema okolinskog upravljanja (EMS). Ovaj standard je namijenjen da se koristi u organizacijama koje imaju implementiran sistem okolinskog upravljanja prema ISO 14001, ali može biti koristan kod integrisanja ekodizajna u druge sisteme upravljanja. Smjernice su primjenljive na svaku organizaciju, bez obzira na njenu veličinu ili aktivnosti.
Standard se primjenjuje na one okolinske aspekte proizvoda koje organizacija može kontrolisati i na koje može utjecati. Sam standard ne specificira kriterije okolinskih performansi i nije namijenjen za certificiranje.
StandardBAS EN ISO 14015:2011 (EN ISO 14015:2010; ISO 14015:2001) daje smjernice kako okolinski procijeniti lokacije i organizacije (EASO), kroz sistematski proces identifikacije okolinskih aspekata i problema zaštite okoline i određivanje, ako ih ima, njihovih posljedica na poslovne aktivnosti.
Ovaj standard opisuje uloge i odgovornosti strana u procjeni (klijenta, procjenjivača i predstavnika strane koja se procjenjuje), kao i faze postupka procjene (planiranje, skupljanje informacija i validacija, procjenjivanje i izvještavanje).
StandardBAS EN ISO 14020:2011 (EN ISO 14020:2001; ISO 14020:2000)uspostavlja principe za razvoj i korištenje okolinskih oznaka i deklaracija. Namjera je da se drugi standardi serije ISO 14020 koriste u sprezi s ovim standardom. Ovaj standard nije namijenjen da se koristi kao specifikacija u svrhu certifikacije i registracije.
Standard BAS EN ISO 14021:2001 (EN ISO 14021:2001; ISO 14021:1999) specificira zahtjeve za samodeklarisane okolinske zahtjeve, uključujući izjave, simbole i grafiku koji se tiču proizvoda. Dalje opisuje odabrane termine obično korištene u okolinskim zahtjevima i daje kvalifikacije za njihovo korištenje.
Ovaj standard ne isključuje, prevladava ili na bilo koji način mijenja zakonski tražene okolinske informacije, zahtjeve ili označavanje, ili druge primjenljive zakonske zahtjeve.
Standard BAS EN ISO 14024:2002 (EN ISO 14024:2000; ISO 14024:1999) uspostavlja principe i procedure za razvoj programa okolinskog označavanja Tipa I, uključujući izbor kategorija proizvoda, okolinskih kriterija za proizvod i funkcionalnih karakteristika proizvoda, radi procjene i demonstracije udovoljavanja zahtjevima. Ovaj standard također uspostavlja certifikacijske procedure za dodjelu oznake.
Standard BAS EN ISO 14025:2011 (EN ISO 14025:2010; ISO 14025:2006) uspostavlja principe i navodi procedure za razvoj programa okolinskog označavanja Tipa III i razvoj okolinskih deklaracija Tipa III. Posebno uspostavlja korištenje standarda serije ISO 14040 u razvoju programa okolinskog označavanja Tipa III i razvoju okolinskih deklaracija Tipa III. Ovaj standard uspostavlja principe za korištenje okolinskih informacija, kao dodatak na informacije date u standardu ISO 14020.
Standard BAS EN ISO 14031:2015 (EN ISO 14031:2013; ISO 14031:2013) daje uputstvo za kreiranje i korištenje ocjene okolinskog učinka (environmental performance evaluation ‒ EPE) u organizaciji. Primjenljiv je na sve organizacije, bez obzira na tip, veličinu, lokaciju i složenost. Ovaj standard ne uspostavlja nivoe okolinskog učinka.
Standard BAS EN ISO 14040:2008 (EN ISO 14040:2006; ISO 14040:2006) opisuje principe i okvir za procjenu životnog ciklusa (LCA). Standard pokriva studije procjene životnog ciklusa (LCA) i studije katastra životnog ciklusa (LCI), fazu procjene utjecaja životnog ciklusa (LCIA), fazu interpretacije životnog ciklusa, izvještavanje i kritički osvrt na LCA, ograničenja LCA, veze između LCA faza i uvjete za korištenje izbora vrijednosti i opcionih elemenata.
Ne opisuje LCA tehnike u detalje, niti daje metodologije za pojedinačne faze procjene životnog ciklusa (LCA).
Standard BAS EN ISO 14044:2008 (EN ISO 14044:2006; ISO 14044:2006) specificira zahtjeve i osigurava smjernice za procjenu životnog ciklusa (LCA).
Ovaj standard obuhvata studije procjene životnog ciklusa (LCA) i studije katastra životnog ciklusa (LCI).
Standard BAS EN ISO 14045:2013 (EN ISO 14045:2012; ISO 14045:2012) opisuje principe, zahtjeve i smjernice za procjenu ekoefikasnosti za prizvodne sisteme, uključujući:
a) definisanje cilja i područja primjene procjene ekoefikasnosti;
b) okolinsku procjenu;
c) procjenu vrijednosti proizvodnog sistema;
d) kvantifikaciju ekoefikasnosti;
e) interpretaciju (uključujući osiguranje kvaliteta);
f) izvještavanje;
g) kritički osvrt na procjenu ekoefikasnosti.
Zahtjevi, preporuke i smjernice za poseban izbor kategorija okolinskog utjecaja i vrijednosti nisu uključeni standard.
Standard BAS EN ISO 14050:2012 (EN ISO 14050:2010; ISO 14050:2009) definiše termine i osnovne koncepte vezane za okolinsko upravljanje, objavljene u seriji međunarodnih standarda ISO 14000.
Standard BAS EN ISO 14051:2013 (EN ISO 14051:2011; ISO 14051:2011) osigurava obračun troškova toka materijala (MFCA). U sklopu MFCA, tok i zalihe materijala u organizaciji se prate i kvantificiraju fizičkim jedinicama (npr. masa, zapremina) i troškovi vezani za ove tokove materijala se ocjenjuju. Rezultati mogu djelovati motivirajuće na organizacije i rukovodstva da traže mogućnosti za simultano generisanje finansijske dobiti i smanjenje nepovoljnih okolinskih utjecaja.
Standard BAS EN ISO 14063:2011 (EN ISO 14063:2010; ISO 14063:2006) daje smjernice organizaciji vezano za opće principe, politiku, strategiju i aktivnosti vezane za unutrašnju i vanjsku okolinsku komunikaciju.
Standard BAS EN ISO 14065:2015 (EN ISO 14065:2013; ISO 14065:2013) određuje principe i zahtjeve za tijela koja obavljaju validaciju ili verifikaciju dokazivanja stakleničkih gasova (GHG).
Standard BAS ISO 14064-1:2012 (ISO 14064-1:2006) daje specifikaciju principa i zahtjeva za kvantifikaciju i izvještavanje o emisijama i uklanjanju stakleničkih gasova (GHG) na nivou organizacije. On uključuje zahtjeve za projektiranje, izradu, upravljanje, izvještavanje i verifikaciju katastra GHG organizacije.
Standard BAS ISO 14064-2:2012 (ISO 14064-2:2006) daje specifikaciju principa, zahtjeva i smjernice na projektnom nivou za kvantifikaciju, monitoring i izvještavanje o aktivnostima koje mogu uzrokovati smanjenje emisija ili poboljšanje uklanjanja stakleničkih gasova (GHG). On uključuje zahtjeve za planiranje projekta, identifikaciju i odabir izvora, ponora i rezervoara GHG relevantnih za projekt i osnovni scenarij, monitoring, kvantifikaciju, dokumentiranje i izvještavanje o izvedbi projekata o GHG i upravljanje kvalitetom podataka.
Standard BAS ISO 14064-3:2008 (ISO 14064-3:2006) daje specifikaciju principa i zahtjeva i osigurava uputstvo za strane koje obavljaju ili upravljaju validacijom i/ili verifikacijom dokazivanja stakleničkih gasova (GHG).
Ovaj standard daje zahtjeve za izbor GHG validatora/verifikatora, uspostavu nivoa osiguranja, ciljeve, kriterije i područje primjene, određivanje pristupa validatora/verifikatora, procjenu GHG podataka, informacije, informacioni sistem i kontrole, ocjenu dokazivanja GHG i pripremu izjava validatora/verifikatora.
Standard BAS ISO 14066:2012 (ISO 14066:2011) specificira zahtjeve kompetencije za validacijske i verifikacijske timove. Ovaj standard upotpunjuje primjenu standarda ISO 14065. Standard nije vezan ni za jedan program stakleničkih gasova. Ukoliko je neki GHG program primjenljiv, zahtjevi kompetencije tog GHG programa su dodatak na zahtjeve ovog standarda.
Izvještaj BAS ISO/TR 14047:2015 (ISO/TR 14047:2012) osigurava primjere ilustracije trenutne prakse procjene utjecaja životnog ciklusa prema standardu ISO 14044:2006. Ovi primjeri pokazuju na koji način se mogu zadovoljiti odredbe standarda ISO 14044 i nisu jedini, jer postoje i drugi primjeri ilustracije opisane problematike.
Specifikacija BAS ISO/TS 14048:2003 (ISO/TS 14048:2002) osigurava zahtjeve i strukturu formata za dokumentiranje podataka, radi transparentnog i nedvosmislenog dokumentiranja i razmjene podataka o procjeni životnog ciklusa (LCA) i katastra životnog ciklusa (LCI).
Izvještaj BAS ISO/TR 14049:2015 (ISO/TR 14049:2012) daje ilustrativne primjere primjene standarda ISO 14044 na definisanje cilja i područja primjene i analizu katastra.
Izvještaj BAS ISO/TR 14062:2004 (ISO/TR 14062:2002) opisuje koncepte i trenutne prakse vezane za integriranje okolinskih aspekata u dizajniranje i razvoj proizvoda, gdje se pod „proizvodom” podrazumijevaju i roba i usluge. Ovaj izvještaj je primjenljiv na razvoj sektorskih dokumenata. Nije primjenljiv kao specifikacija za svrhe certifikacije i registracije.
Specifikacija BAS CEN ISO/TS 14067:2015 (CEN ISO/TS 14067:2014; ISO/TS 14067:2013) navodi principe, zahtjeve i smjernice za kvantifikaciju i komunikaciju o karbonskom otisku proizvoda (CFP), bazirane na međunarodnim standardima za procjenu životnog ciklusa (ISO 14040 i ISO 14044) za kvantifikaciju, i na standardima za okolinske oznake i deklaracije (ISO 14020, ISO 14024 i ISO 14025) za komuniciranje.