BAS EN 1993-1-9:2018

(1) EN 1993-1-9 daje metode ocjenjivanja otpornosti na zamor elemenata, spojeva i priključaka izloženih opterećenju koje prouzročuje zamor. (2) Ove su metode izvedene iz ispitivanja zamora na ispitnim uzorcima u velikome mjerilu, što uključuje utjecaje geometrijskih i konstrukcijskih imperfekcija zbog proizvodnje materijala i izvođenja (npr. utjecaj dopuštenih odstupanja i zaostalih naprezanja zbog zavarivanja). NAPOMENA 1 Za dopuštena odstupanja vidjeti EN 1090. Odabir standarda za izvedbu može se dati u nacionalnom dodatku sve dok se ne objavi EN 1090. NAPOMENA 2 U nacionalnom dodatku mogu se dati dopunski podatci o zahtjevima povezanim s nadzorom tijekom proizvodnje. (3) Pravila su primjenjljiva na konstrukcije kod kojih je izgradnja sukladna EN 1090. NAPOMENA Ako je to primjereno, dodatni su zahtjevi naznačeni u tablicama s kategorijama detalja. (4) Metode ocjenjivanja navedene u ovome dijelu mogu se primijeniti na sve kvalitete konstrukcijskih čelika, nehrđajuće čelike i nezaštićene čelike otporne na atmosfersku koroziju, osim ako nije drukčije napomenuto u tablicama s kategorijama detalja.. Ovaj se dio primjenjuje samo na materijale koji su sukladni zahtjevima za žilavost iz EN 1993-1-10. (5) Metode ocjenjivanja zamora koje se razlikuju od metoda R-N, kao što su metoda deformacije zareza (en: notch strain method) ili metode mehanike loma, nisu obuhvaćene ovim dijelom. (6) Ovaj dio ne obuhvaća obrade kojima se nakon proizvodnje poboljšava čvrstoća na zamor, osim otpuštanja naprezanja. (7) Čvrstoće zamora dane u ovome dijelu primjenjuju se na konstrukcije koje funkcioniraju u uobičajenim atmosferskim uvjetima i uz dovoljnu zaštitu od korozije i redovito održavanje. Utjecaj korozije zbog morske vode nije obuhvaćen. Nije obuhvaćeno ni mikrostrukturno oštećenje zbog visoke temperature (> 150 °C).