Standard je pripremio Tehnički komitet ISO/TC 193, Natural gas.

Ovaj međunarodni standard opisuje specifikacije za kvantitativnu analizu sljedećih komponenti prirodnog plina: helij, vodik, argon, kisik, dušik, ugljični dioksid, zasićeni ugljikovodici od C1 do C5, ugljikovodičke frakcije od C6 pa naviše, aromatska jedinjenja kao što su benzen i toluen.

Plinsko-kromatografske metode određuju sadržaj komponenti u sljedećim opsezima:

kisik: 0,001% (n/n) do 0,5% (n/n)

helij: 0,001% (n/n) do 0,5% (n/n)

vodik: 0,001% (n/n) do 0,5% (n/n)

argon: 0,001% (n/n) do 0,5% (n/n)

dušik: 0,001% (n/n) do 40% (n/n)

ugljični dioksid: 0,001% (n/n) do 40% (n/n)

metan: 50% (n/n) do 100% (n/n)

etan: 0,02% (n/n) do 15% (n/n)

propan: 0,001% (n/n) do 5% (n/n)

viši ugljikovodici:

Metoda može izmjeriti ugljikovodičke komponente od 10-6 (n/n) do njihove maksimalne koncentracije, što je kompatibilno sa zahtjevom da plin bude bez ugljikovodičkog kondenzata na bilo kojem tlaku u opsegu od 1 x102 kPa do 7 x 103 kPa.

Ova metoda nije namijenjena za određivanje sadržaja jedinjenja kisika (vodene pare, metanola, glikola) ni sumpornih jedinjenja.

Nije moguće izvršiti nedvosmislene identifikacije ugljikovodika iznad C6. Čak i gdje razblaživanje ("spajkovanje" ‒ "spiking") plinske smjese poznatim komponentama pokazuje gdje one eluiraju, ne može se sa sigurnošću reći da je takva komponenta jedina s tim vremenom zadržavanja. Neidentificirane se komponente klasificiraju sukladno ugljičnom broju za koji analiza pokaže da je odgovarajući. Iako je ovo nužno pojednostavljenje, ono omogućuje da se dobije razumna kvantitativna vrijednost.

Ova je metoda namijenjena za uporabu u situacijama gdje su poželjni prikaz sastava heksana plus i/ili kompletna analiza.

Metoda nije namijenjena za plinove u gustoj fazi čiji tlak prelazi "cricondebar" (kritični tlak kondenzacije), ili uzorke plina koji sadrže bilo koji izmjerljivi sadržaj kondenzata ugljikovodika, tekuće  vode ili procesne tekućine kako što su metanol ili glikoli (pogledajte standarde ISO 6570-1 i ISO 10715).

Nije vjerojatno da će plinovi koji su obrađeni za transport sadržavati primjetne razine ugljikovodika iznad C12. Uzorci uzeti bliže glavi bušotine, prije no što je plin došao do postrojenja za obradu plina, mogu sadržavati ugljikovodike do C16 ili iznad.

Bosanskohercegovački standard BAS EN ISO 6975:2024 pripremio je Tehnički komitet BAS/TC 31, Plin  i plinska tehnika,  Instituta za standardizaciju BiH.