Autor: Michael A. Mullane

Preuzeto sa: www.iec.ch

Francuska je prošle godine privremeno zaustavila prodaju popularnog pametnog telefona kada su početna ispitivanja sugerirala da emitira previše elektromagnetskog zračenja. Međutim, ispostavilo se da to nije bilo točno i regulatorno tijelo ove zemlje ukinulo je zabranu. Ipak, nije iznenađujuće što je to privuklo veliku pozornost medija i ponovo izazvalo zabrinutost u vezi s mogućim efektima mobilnih telefona na naše zdravlje.

Mike Wood je predsjedatelj IEC-ovog komiteta koji identificira najbolje prakse za procjenu električnih, magnetskih i elektromagnetskih polja povezanih s izloženošću ljudi tim poljima, TC 106. On je globalni inovator i lider u industriji bežičnih i mobilnih telekomunikacija s više od 40 godina iskustva. Redovito sudjeluje na sastancima sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) i Međunarodnom komisijom za zaštitu od neionizirajućeg zračenja (ICNIRP) u vezi s elektromagnetskim poljima i javnim zdravljem. Putem platforme E-tech odgovarao je na pitanja je li naša zabrinutost opravdana i kako IEC-ovi standardi pomažu u otklanjanju svih strahova u vezi sa zdravljem.

Mogu li mobilni telefoni narušiti naše zdravlje?

Reći ću da je odgovor i da i ne. Hajde da počnemo s odgovorom „da“, jer će se ljudi vjerojatno zapitati, „što on to zapravo misli“? Pa, dok sam danas išao kući, prolazio sam kroz grad. Znate li koliko sam ljudi vidio kako gledaju u svoje mobilne telefone? Gledali su u svoje telefone i dešavalo se to da su se sudarali s drugim ljudima, ili da su udarali u banderu, ili su skoro izlijetali na kolnik i gotovo poginuli. To viđam svaki dan. Ljudi su rastreseni kada koriste svoje uređaje. Što je još gore, ovo se dešava čak i s vozačima. Mnogi vozači se zaustave na semaforu i provjeravaju svoj telefon, čitaju poruke. Ne shvaćaju da se upalilo zeleno. Ometanja izazvana uporabom mobilnih telefona ogroman su sigurnosni problem.

Međutim, kada je riječ o odgovoru na pitanje narušavaju li radiofrekvencijska polja koja emitiraju mobilni uređaji naše zdravlje, moram reći da je odgovor ne. Hajde da krenemo s osnovnim. Mobilni uređaji moraju komunicirati s mrežama i za to koriste radiofrekvencijski signal s veoma malom potrošnjom energije. Radi se o otprilike četvrtini vata. Zamislite baterijsku lampu i to je otprilike ta potrošnja: veoma niska.

Mobilne uređaje imamo već više od 50 godina. Mislim da je prvi poziv s mobilnog telefona obavljen 1973. godine. A sama istraživanja datiraju 60 ili 70 godina unazad. Radio koristimo više od 100 godina s desetljećima i desetljećima istraživanja. Kada se okupe svjetski znanstvenici, oni rade istraživanja na ćelijama, istraživanja na životinjama i istraživanja na ljudima. Zatim procjenjuju kvalitetu tih istraživanja i rade analize. A sada, kada pogledate istraživačke studije, morate razmotriti kvalitetu, morate razmotriti primjenu i što vam svi ti rezultati govore.

I što nam ti rezultati govore?

Kada su znanstvenici iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i nacionalna i međunarodna tijela za sigurnost proučavali kvalitetu istraživanja i ponovljena istraživanja, došli su do zaključka da na određenoj razini možemo postaviti sigurnosne granice i da se izloženost ispod tih granica smatra sigurnom. Mobilni telefoni i ostali uređaji koje koristimo uvijek se veoma strogo ispituju na temelju standarda za mobilnu sigurnost kako bi se osiguralo da prođu ispitivanja i imaju velika sigurnosna ograničenja, točnije da rade daleko ispod bilo kakvog praga koji može izazvati bilo kakav biološki efekt. Zaključak koji je izveden tijekom desetljeća uporabe je da su sigurnosni standardi dati uz velika sigurnosna ograničenja i da se moramo pobrinuti da svi uređaji, mreže i sve ostalo što koristimo, budu sukladni takvim standardima. Usput, naišao sam na vrlo zanimljivu činjenicu iz WHO-a. Do sada je provedeno više istraživanja o bežičnoj i mobilnoj sigurnosti nego o većini kemikalija.

Koristili ste termin „biološki efekti“, ali, da budemo izravniji, što kažete ljudima kada vas pitaju izazivaju li mobilni telefoni rak?

Ono što me najviše tješi jeste da kada pogledate stope raka kroz različita razdoblja, možete vidjeti da su uglavnom bile prilično nepromjenjive. Bilo je malog porasta kada su uvedeni uređaji za magnetnu rezonancu, što je dovelo do bolje detekcije. Ali tijekom posljednjih 30 godina stope su ostale stabilne. Međutim, došlo  je i do značajnog porasta broja ljudi koji koriste mobilne telefone. Sada, ono što nam znanstvenici kažu da ovi podatci znače jeste da ako nešto postoji, već bismo to vidjeli u stopama incidencije raka. Ova tvrdnja obično umiri većinu ljudi, posebice one koji su  zabrinuti zbog raka, jer se odnosi na populaciju u cjelini u pogledu izloženosti, a većina ljudi koristi mobilne telefone. Ukratko, telefoni se ispituju prema strogo postavljenim sigurnosnim standardima, a ti standardi se temelje na desetljećima globalnih istraživanja.

Ono što želite reći jeste da vlade i regulatorna tijela slušaju znanstvene savjete i osiguravaju da proizvođači uređaja poštuju propise utemeljene na takvim savjetima. Kakva je točno uloga IEC-a u svemu tome?

Uloga zdravstvenih organizacija i ustanova i istraživača je da prouče istraživanja i postave standarde ili smjernice o izloženosti. Primjerice, kojoj količini radiofrekvencijske energije možemo biti izloženi, ili koju količinu te energije mobilni telefoni ili mreže mogu koristiti? Naš posao u IEC-u je da preuzmemo te standarde i razvijemo metode ispitivanja. U našem komitetu imamo članove iz akademske zajednice, istraživačkih agencija, sveučilišta, proizvođača, industrije, vladinih regulatornih tijela i ispitnih laboratorija. Svi oni čine dio IEC-ove skupine eksperata, koji su najbolje opremljeni da nam pomognu u razvoju metoda ispitivanja. Ono što mi radimo u našem komitetu i što IEC radi, u suradnji s Institutom inženjera elektrotehnike i elektronike (IEEE), jeste da razvijamo metode ispitivanja kako bismo se osigurali da telefoni i mreže budu izrađeni sukladno sigurnosnim standardima. To je prava uloga IEC-a. I veoma se razlikuje od postavljanja sigurnosnih granica. Mi utvrđujemo ispitne metode.

Prošle godine se pojavila vijest o francuskom regulatornom tijelu koje je privremeno obustavilo prodaju popularnog pametnog telefona poznatog proizvođača. O čemu se radilo?

Regulatorna tijela diljem svijeta vrše određena ispitivanja i nakon plasmana proizvoda na tržište. Ono što se dogodilo u Francuskoj jeste da je regulatorno tijelo kupilo mobilne telefone izravno s rafova i poslalo ih jednom od svojih ispitnih laboratorija. Ispitivali su ih prema metodama ispitivanja koje mi propisujemo u našim standardima. Ispitivali su ih kada su prislonjeni uz glavu. Ispitivanje je prošlo. Ispitivali su ih kada se nose uz tijelo. I to je prošlo. Ali kada su ih ispitivali u ruci, ili simulirali ruku, telefon nije prošao test usklađenosti. U laboratoriju su smatrali da je to veoma čudno i mislim da su ponovili test, ali telefoni opet nisu prošli ovo testiranje. Tada su u Francuskoj obustavili prodaju telefona dok se to ne riješi.

Ono što se dogodilo je da kada uzmete svoj mobilni telefon i koristite ga, telefon detektira da ga koristite ili da se krećete jer ima ono što se naziva senzor pokreta. Neki telefoni mogu se uključiti kada ih ne držite ako moraju pristupiti mreži u seoskom ili ruralnom području, ali kada ih držite, uvijek se isključuju kako bi bili sukladni standardima za glavu. Ono što ja smatram da se u Francuskoj dogodilo je da kada su radili ispitivanje telefona u ruci, senzor pokreta nije pravilno reagirao, ili je bilo pogrešaka u aktiviranju senzora pokreta. Telefon – radilo se o iPhonu 12 - nije smanjio snagu, pa samim tim nije bio sukladan ograničenjima izloženosti u vezi s prstom i rukom.

Kompanija Apple je od tada ažurirala softver tako da su svi telefoni u Francuskoj radili na tom nižoj razini snage. Ja doista podržavam regulatorna tijela kada rade svoja ispitivanja nakon plasmana proizvoda na tržište. Ali u ovome slučaju, postojalo je pitanje oko toga kako su točno izvršili ispitivanje telefona u ruci. Zato jedna od stvari koje radimo u IEC-u je da ažuriramo standarde za ispitivanje uređaja kako bismo uključili bolje objašnjenje ili nove načine aktiviranja tih senzora pokreta. Telefon je bio potpuno siguran. Bio je u redu kada se koristio prislonjen uz glavu i kada se nosio uz tijelo. Radilo se samo o provjeri usklađenosti. Čak i u Francuskoj, zdravstvene ustanove su rekle da to nije sigurnosno pitanje već da je pitanje regulatorne usklađenosti.