Francuska je prošle godine privremeno zaustavila prodaju popularnog pametnog telefona kada su početna ispitivanja sugerisala da emitira previše elektromagnetskog zračenja. Međutim, ispostavilo se da to nije bilo tačno i regulatorno tijelo ove zemlje je ukinulo zabranu. Ipak, nije iznenađujuće što je to privuklo veliku pažnju medija i ponovo izazvalo zabrinutost u vezi s mogućim efektima mobilnih telefona na naše zdravlje.

Mike Wood je predsjedavajući IEC-ovog komiteta koji identificira najbolje prakse za procjenu električnih, magnetskih i elektromagnetskih polja povezanih s izloženošću ljudi tim poljima, TC 106. On je globalni inovator i lider u industriji bežičnih i mobilnih telekomunikacija s više od 40 godina iskustva. Redovno učestvuje na sastancima sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) i Međunarodnom komisijom za zaštitu od nejonizirajućeg zračenja (ICNIRP) u vezi s elektromagnetskim poljima i javnim zdravljem. Putem platforme E-tech odgovarao je na pitanja da li je naša zabrinutost opravdana i kako IEC-ovi standardi pomažu u otklanjanju svih strahova u vezi sa zdravljem.

Mogu li mobilni telefoni narušiti naše zdravlje?

Reći ću da je odgovor i da i ne. Hajde da počnemo s odgovorom „da“, jer će se ljudi vjerovatno zapitati, „šta on to zapravo misli“? Pa, dok sam danas išao kući, prolazio sam kroz grad. Da li znate koliko sam ljudi vidio kako gledaju u svoje mobilne telefone? Gledali su u svoje telefone i dešavalo se to da su se sudarali s drugim ljudima, ili da su udarali u banderu, ili su skoro izlijetali na kolovoz i gotovo poginuli. To viđam svaki dan. Ljudi su rastreseni kada koriste svoje uređaje. Što je još gore, ovo se dešava čak i s vozačima. Mnogi vozači se zaustave na semaforu i provjeravaju svoj telefon, čitaju poruke. Ne shvataju da se upalilo zeleno. Ometanja izazvana upotrebom mobilnih telefona su ogroman sigurnosni problem.

Međutim, kada je riječ o odgovoru na pitanje da li radiofrekvencijska polja koja emitiraju mobilni uređaji narušavaju naše zdravlje, moram reći da je odgovor ne. Hajde da krenemo s osnovnim. Mobilni uređaji moraju komunicirati s mrežama i za to koriste radiofrekvencijski signal s veoma malom potrošnjom energije. Radi se o otprilike četvrtini vata. Zamislite baterijsku lampu i to je otprilike ta potrošnja: veoma niska.

Mobilne uređaje imamo već više od 50 godina. Mislim da je prvi poziv s mobilnog telefona obavljen 1973. godine. A sama istraživanja datiraju 60 ili 70 godina unazad. Radio koristimo više od 100 godina s decenijama i decenijama istraživanja. Kada se okupe svjetski naučnici, oni rade istraživanja na ćelijama, istraživanja na životinjama i istraživanja na ljudima. Zatim procjenjuju kvalitet tih istraživanja i rade analize. A sada, kada pogledate istraživačke studije, morate razmotriti kvalitet, morate razmotriti primjenu i šta vam svi ti rezultati govore.

I šta nam ti rezultati govore?

Kada su naučnici iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i nacionalna i međunarodna tijela za sigurnost proučavali kvalitet istraživanja i ponovljena istraživanja, došli su do zaključka da na određenom nivou možemo postaviti sigurnosne granice i da se izloženost ispod tih granica smatra sigurnom. Mobilni telefoni i ostali uređaji koje koristimo uvijek se veoma strogo ispituju na osnovu standarda za mobilnu sigurnost kako bi se osiguralo da prođu ispitivanja i imaju velika sigurnosna ograničenja, tačnije da rade daleko ispod bilo kakvog praga koji može izazvati bilo kakav biološki efekat. Zaključak koji je izveden tokom decenija upotrebe je da su sigurnosni standardi dati uz velika sigurnosna ograničenja i da se moramo pobrinuti da svi uređaji, mreže i sve ostalo što koristimo, budu u skladu s takvim standardima. Usput, naišao sam na vrlo zanimljivu činjenicu iz WHO-a. Do sada je provedeno više istraživanja o bežičnoj i mobilnoj sigurnosti nego o većini hemikalija.

Koristili ste termin „biološki efekti“, ali, da budemo direktniji, šta kažete ljudima kada vas pitaju da li mobilni telefoni izazivaju rak?

Ono što me najviše tješi jeste da kada pogledate stope raka kroz različite periode, možete vidjeti da su uglavnom bile prilično nepromjenjive. Bilo je malog porasta kada su uvedeni uređaji za magnetnu rezonancu, što je dovelo do bolje detekcije. Ali tokom posljednjih 30 godina stope su ostale stabilne. Međutim, došlo  je i do značajnog porasta broja ljudi koji koriste mobilne telefone. Sada, ono što nam naučnici kažu da ovi podaci znače jeste da ako nešto postoji, već bismo to vidjeli u stopama incidencije raka. Ova tvrdnja obično umiri većinu ljudi, posebno one koji su  zabrinuti zbog raka, jer se odnosi na populaciju u cjelini u pogledu izloženosti, a većina ljudi koristi mobilne telefone. Ukratko, telefoni se ispituju prema strogo postavljenim sigurnosnim standardima, a ti standardi se zasnivaju na decenijama globalnih istraživanja.

Ono što želite da kažete jeste da vlade i regulatorna tijela slušaju naučne savjete i osiguravaju da proizvođači uređaja poštuju propise zasnovane na takvim savjetima. Kakva je tačno uloga IEC-a u svemu tome?

Uloga zdravstvenih organizacija i ustanova i istraživača je da prouče istraživanja i postave standarde ili smjernice o izloženosti. Naprimjer, kojoj količini radiofrekvencijske energije možemo biti izloženi, ili koju količinu te energije mobilni telefoni ili mreže mogu koristiti? Naš posao u IEC-u je da preuzmemo te standarde i razvijemo metode ispitivanja. U našem komitetu imamo članove iz akademske zajednice, istraživačkih agencija, univerziteta, proizvođača, industrije, vladinih regulatornih tijela i ispitnih laboratorija. Svi oni čine dio IEC-ove grupe eksperata, koji su najbolje opremljeni da nam pomognu u razvoju metoda ispitivanja. Ono što mi radimo u našem komitetu i što IEC radi, u saradnji s Institutom inženjera elektrotehnike i elektronike (IEEE), jeste da razvijamo metode ispitivanja kako bismo se osigurali da telefoni i mreže budu izrađeni u skladu sa sigurnosnim standardima. To je prava uloga IEC-a. I veoma se razlikuje od postavljanja sigurnosnih granica. Mi utvrđujemo ispitne metode.

Prošle godine se pojavila vijest o francuskom regulatornom tijelu koje je privremeno obustavilo prodaju popularnog pametnog telefona poznatog proizvođača. O čemu se radilo?

Regulatorna tijela širom svijeta vrše određena ispitivanja i nakon plasmana proizvoda na tržište. Ono što se dogodilo u Francuskoj jeste da je regulatorno tijelo kupilo mobilne telefone direktno s rafova i poslalo ih jednoj od svojih ispitnih laboratorija. Ispitivali su ih prema metodama ispitivanja koje mi propisujemo u našim standardima. Ispitivali su ih kada su prislonjeni uz glavu. Ispitivanje je prošlo. Ispitivali su ih kada se nose uz tijelo. I to je prošlo. Ali kada su ih ispitivali u ruci, ili simulirali ruku, telefon nije prošao test usklađenosti. U laboratoriji su smatrali da je to veoma čudno i mislim da su ponovili test, ali telefoni opet nisu prošli ovo testiranje. Tada su u Francuskoj obustavili prodaju telefona dok se to ne riješi.

Ono što se dogodilo je da kada uzmete svoj mobilni telefon i koristite ga, telefon detektuje da ga koristite ili da se krećete jer ima ono što se naziva senzor pokreta. Neki telefoni mogu da se uključe kada ih ne držite ako moraju da pristupe mreži u seoskom ili ruralnom području, ali kada ih držite, uvijek se isključuju kako bi bili u skladu sa standardima za glavu. Ono što ja smatram da se u Francuskoj dogodilo je da kada su radili ispitivanje telefona u ruci, senzor pokreta nije pravilno reagovao, ili je bilo grešaka u aktiviranju senzora pokreta. Telefon – radilo se o iPhonu 12 - nije smanjio snagu, pa samim tim nije bio u skladu s ograničenjima izloženosti u vezi s prstom i rukom.

Kompanija Apple je od tada ažurirala softver tako da su svi telefoni u Francuskoj radili na tom nižem nivou snage. Ja zaista podržavam regulatorna tijela kada rade svoja ispitivanja nakon plasmana proizvoda na tržište. Ali u ovom slučaju, postojalo je pitanje oko toga kako su tačno izvršili ispitivanje telefona u ruci. Zato jedna od stvari koje radimo u IEC-u je da ažuriramo standarde za ispitivanje uređaja kako bismo uključili bolje objašnjenje ili nove načine aktiviranja tih senzora pokreta. Telefon je bio potpuno siguran. Bio je u redu kada se koristio prislonjen uz glavu i kada se nosio uz tijelo. Radilo se samo o provjeri usklađenosti. Čak i u Francuskoj, zdravstvene ustanove su rekle da to nije sigurnosno pitanje već da je pitanje regulatorne usklađenosti.