Autor: Ulrike Haltrich¹

Preuzeto sa: www.iec.ch

Iako je članak objavljen u siječnju 2022. godine, za vrijeme pandemije COVID-19,  smatramo kako je interesantan za javnost u Bosni i Hercegovini, te ga objavljujemo u cijelosti.

Haptička tehnologija nastoji transformirati način na koji komuniciramo s okolinom, a IEC (Međunarodna komisija za elektrotehniku) odgovarajućim standardima nastoji to omogućiti.

Kako se okrećemo ka sve digitalnijem svijetu, uz Covid koji nas tjera da radimo od kuće i obavljamo svakodnevne transakcije putem interneta, često zaboravljamo kako je dodir jedno od naših osnovnih čula. Društveno distanciranje negativno je utjecalo na interakciju među ljudima, i dok se međusobno pozdravljamo, sve je manje dodira - nema zagrljaja, poljubaca ili rukovanja. Nakon vida, dodir je jedan od najvažnijih načina na koji istražujemo i komuniciramo sa svijetom. Za osobe s oštećenjem vida dodir je prijeko potreban način za spoznavanje okoline. Ljudi koji ne mogu vidjeti ekran oslanjaju se na haptiku kako bi ostvarili interakciju s proizvodima i aplikacijama.

Haptika je znanost i tehnologija prijenosa i razumijevanja informacija putem čula dodira. Riječ „haptika“ potječe od starogrčkog „haptikos“, što znači sposoban da osjeti ili dodirne. Haptička tehnologija nastala je tijekom drugog dijela 20. stoljeća i tijekom godina toliko je napredovala da se sada koristi u različitim aplikacijama, od nosivih uređaja poput pametnih narukvica i satova do upravljača za videoigre i interaktivnih ekrana.

U industriji videoigara može se naći mnogo primjera haptičkih, odnosno taktilnih okruženja koja dopunjuju vizualno iskustvo kroz sve sofisticiranije vibracije. Neke su kompanije čak izmislile vibrotaktilna haptička odijela za igrače koji žele doživjeti iskustvo koje je  potpunije nego pri korištenju joysticka.

Poboljšano multimedijalno okruženje unutar automobila priprema teren za taktilna sjedišta od kojih se očekuje da prenose dodatne informacije vozaču, a da mu pri tomu ne odvraćaju pozornost s ceste.

U zdravstvenom sektoru, nosivi elektronički uređaji na člancima ili zglobu mogu pomoći korisnicima da se osjećaju opuštenije i čak da lakše zaspe.

Haptički sustavi također mogu koristiti ultrazvuk umjesto vibracija za prijenos senzacija. Ultrazvučni valovi šalju se kroz zrak kako bi se sudarili na određenim fokalnim točkama. Korisnici mogu pomjerati ruke kroz prostor ispred uređaja i osjećati fokalne točke, koje se na koži manifestiraju kao pritisak, tj. dodir, stvarajući haptičke senzacije. To im može pomoći da osjete holograme, primjerice.

IEC-ov Tehnički komitet TC 100 objavljuje standarde za audio, video i multimedijalne sustave koji su tradicionalno dizajnirani da zadovolje vizualna ili auditivna očekivanja ljudi. Haptička tehnologija multimedijalnom iskustvu dodaje doživljaj dodira. Potreba za normizacijom u ovoj novoj oblasti od iznimne je važnosti kako bi se postigli ciljevi performansi i sigurnosti i potpomogla interoperabilnost različitih hardverskih sustava.

Kao i u svim projektima normizacije, moramo početi od početka. Objavili smo tehničko izvješće kako bismo razjasnili konceptualni model haptike u multimedijalnim sustavima. Haptika se koristi u električnim uređajima poput računarskih interfacea, automobila, uređaja za zabavu i komunikaciju. U dokumentu su navedeni različiti slučajevi uporabe, i definirane su različite haptičke tehnologije. Ovo je još jedna uzbudljiva etapa koju je naš tehnički komitet prošao pri izradi standarda.

Naravno, spremni smo raditi i s drugim tehničkim komitetima IEC-a i ISO-a u ovoj iznimno zanimljivoj oblasti razvitka tehnologije, posebice sa stručnjacima iz Grupe stručnjaka za pokretne slike (The Moving Picture Experts Group – MPEG), članovima zajedničkog IEC-ovog i ISO-ovog tehničkog komiteta JTC 1, koji također nastoje normirati haptičke aspekte.