Autor: Ulrike Haltrich¹

Preuzeto sa: www.iec.ch

Iako je članak objavljen u januaru 2022. godine, za vrijeme pandemije COVID-19,  smatramo da je interesantan za javnost u Bosni i Hercegovini, te ga objavljujemo u cijelosti.

Haptička tehnologija nastoji da transformira način na koji komuniciramo s okolinom, a IEC (Međunarodna komisija za elektrotehniku) odgovarajućim standardima nastoji da to omogući.

Kako se okrećemo ka sve digitalnijem svijetu, uz Covid koji nas tjera da radimo od kuće i obavljamo svakodnevne transakcije putem interneta, često zaboravljamo da je dodir jedno od naših osnovnih čula. Društveno distanciranje negativno je utjecalo na interakciju među ljudima, i dok se međusobno pozdravljamo, sve je manje dodira - nema zagrljaja, poljubaca ili rukovanja. Nakon vida, dodir je jedan od najvažnijih načina na koji istražujemo i komuniciramo sa svijetom. Za osobe s oštećenjem vida dodir je neophodan način za spoznavanje okoline. Ljudi koji ne mogu vidjeti ekran oslanjaju se na haptiku kako bi ostvarili interakciju s proizvodima i aplikacijama.

Haptika je nauka i tehnologija prijenosa i razumijevanja informacija putem čula dodira. Riječ „haptika“ potječe od starogrčkog „haptikos“, što znači sposoban da osjeti ili dodirne. Haptička tehnologija nastala je tokom drugog dijela 20. stoljeća i tokom godina je toliko napredovala da se sada koristi u različitim aplikacijama, od nosivih uređaja poput pametnih narukvica i satova do upravljača za videoigre i interaktivnih ekrana.

U industriji videoigara može se naći mnogo primjera haptičkih, odnosno taktilnih okruženja koja dopunjuju vizuelno iskustvo kroz sve sofisticiranije vibracije. Neke kompanije su čak izmislile vibrotaktilna haptička odijela za igrače koji žele doživjeti iskustvo koje je  potpunije nego pri korištenju džojstika.

Poboljšano multimedijalno okruženje unutar automobila priprema teren za taktilna sjedišta od kojih se očekuje da prenose dodatne informacije vozaču, a da mu pritom ne odvlače pažnju s ceste.

U zdravstvenom sektoru, nosivi elektronski uređaji na člancima ili zglobu mogu pomoći korisnicima da se osjećaju opuštenije i čak da lakše zaspe.

Haptički sistemi također mogu koristiti ultrazvuk umjesto vibracija za prijenos senzacija. Ultrazvučni valovi se šalju kroz zrak kako bi se sudarili na određenim fokalnim tačkama. Korisnici mogu pomjerati ruke kroz prostor ispred uređaja i osjećati fokalne tačke, koje se na koži manifestiraju kao pritisak, tj. dodir, stvarajući haptičke senzacije. To im može pomoći da osjete holograme, naprimjer.

IEC-ov Tehnički komitet TC 100 objavljuje standarde za audio, video i multimedijalne sisteme koji su tradicionalno dizajnirani da zadovolje vizuelna ili auditivna očekivanja ljudi. Haptička tehnologija multimedijalnom iskustvu dodaje doživljaj dodira. Potreba za standardizacijom u ovoj novoj oblasti je od izuzetne važnosti da bi se postigli ciljevi performansi i sigurnosti i potpomogla interoperabilnost različitih hardverskih sistema.

Kao i u svim projektima standardizacije, moramo početi od početka. Objavili smo tehnički izvještaj kako bismo razjasnili konceptualni model haptike u multimedijalnim sistemima. Haptika se koristi u električnim uređajima poput računarskih interfacea, automobila, uređaja za zabavu i komunikaciju. U dokumentu su navedeni različiti slučajevi upotrebe, i definirane su različite haptičke tehnologije. Ovo je još jedna uzbudljiva etapa koju je naš tehnički komitet prošao pri izradi standarda.

Naravno, spremni smo da radimo i s drugim tehničkim komitetima IEC-a i ISO-a u ovoj izuzetno zanimljivoj oblasti razvoja tehnologije, posebno sa stručnjacima iz Grupe stručnjaka za pokretne slike (The Moving Picture Experts Group – MPEG), članovima zajedničkog IEC-ovog i ISO-ovog tehničkog komiteta JTC 1, koji također nastoje da standardiziraju haptičke aspekte.