Svjetski dan potrošača obilježava se od 15. marta 1983. godine. Proslava ovog dana svoje porijeklo ima u „Deklaraciji o osnovnim pravima potrošača“ koju je donio bivši američki predsjednik Džon F. Kenedi (John F. Kennedy) 15. marta 1962. godine.

Ovom Deklaracijom definirana su četiri osnovna prava potrošača na tržištu roba i usluga: pravo na sigurnost roba i usluga, pravo na cjelovitu, istinitu i pravovremenu informaciju, pravo na izbor roba i usluga i pravo potrošača da se čuje njihov glas. Consumer International, svjetska federacija potrošačkih grupa, je na ova prava dodao još nekoliko prava potrošača: pravo na zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, pravo na naknadu štete, pravo na obrazovanje, te pravo na zdrav okoliš.

U Bosni i Hercegovini djeluje 18 udruženja potrošača (Lista udruženja) a područje zaštite prava potrošača regulirano je Zakonom o zaštiti potrošača u BiH, Zakonom o hrani, Zakonom o nadzoru nad tržištem i Zakonom o općoj sigurnosti proizvoda. Pri Ministarstvu za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose djeluje Vijeće za zaštitu potrošača BiH, a uspostavljena je i Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH (http://www.ozp.gov.ba)

Potrošači i standardizacija

Vijeće Međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO) je 1964. godine usvojilo zaključak (48/1964) o tome da se organizirano promovira učešće potrošača u standardizaciji. Vijeće ISO-a je 1977. godine formiralo savjetodavni Komitet za pitanja potrošača (Committee for consumer policy – COPOLCO) s učešćem IEC-a.

Na europskom nivou donesena je Direktiva o općoj sigurnosti proizvoda 2001/95/EC i formirano je Europsko udruženje za koordiniranje predstavnika potrošača (European Association for the coordination of consumer representation – ANEC).

Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine usvajanjem standarda za proizvode i usluge direktno doprinosi zaštiti prava potrošača. Standardi za proizvod utvrđuju i definiraju tehničke termine, simbole i znakove radi sprječavanja nesporazuma; definišu zahtjeve za zdravstvenu ispravnost, sigurnost i zaštitu okoliša; definiraju „interfejs“, te pogodnosti za primjenu. Standardi za usluge definiraju kriterije za usluge servisiranja automobila, iznajmljivanja, uključujući iznajmljivanje automobila, stanovanja, uključujući rentiranje, poštanske usluge, telekomunikacije, transport, komunalne usluge i sl.

Ciljevi standardizacije u sektoru usluga su: utvrđivanje minimalnih zahtjeva za kvalitet, standardiziranje metoda za mjerenje postavljenih zahtjeva, zahtjevi za valjane informacije i zahtjevi za sigurnost.

Prioritetna područja standardizacije sa stanovišta potrošača su: mali električni i elektronički kućni aparati, veliki kućni aparati, medicinske i bolničke usluge, te medicinska sredstva za kućnu upotrebu, proizvodi namijenjeni djeci: igračke, proizvodi za njegu djece, oprema za igrališta, proizvodi koje djeca ne smiju i ne mogu da upotrijebe (child resistant devices), kontracepcijska sredstva, „pametne kartice“ uključujući bankarske usluge, oprema za osobe s posebnim potrebama, sistem upravljanja zaštitom okoliša, eko-označavanje, zaštitna odjeća i oprema, sportska oprema, bicikli, namještaj, kvalitet vazduha i vode, simboli u javnom informisanju.

Visok stepen zaštite potrošača, te edukacija o osnovnim potrošačkim pravima i obavezama, predstavlja jedan od prioritetnih ciljeva svakog civilnog društva. Prava potrošača, odnosno kupaca, moraju se poštivati svakodnevno, a najbolji način dokazivanja i nadziranja poštivanja prava potrošača je kroz razne oblike ocjenjivanja usklađenosti proizvoda i usluga koji se nude potrošačima.

Dragi potrošači, čestitamo Vam Svjetski dan prava potrošača!